Idealan obrazovni sistem podrazumijeva osim kvalitetnog nastavnog plana i programa, sistem koji motiviše i pravilno usmjerava djecu u pravcu njihovih potencijala. To znači, da učitelji i nastavnici obraćaju pažnju na sposobnosti i interese svakog učenika i tako otkrivaju njegov potencijal da se razvije u nekoj određenoj oblasti.

Obrazovni sistemi mnogih država, uključujući i našu, nažalost nisu dovoljno usmjereni na djelovanje u tom pravcu i funkcionišu na malo tradicionalniji i zastarjeli način. Pred učiteljima i nastavnicima je nastavni plan i program koji mora biti ispraćen i koji ne dozvoljava značajna odstupanja u njihovom individualnom radu. Znanje i sposobnosti učenika provjeravaju se stalnim testovima, koji predstavljaju posebnu vrstu pritiska za učenike i koji nemaju veliku svrhu, osim da ih “natjeraju” da u određenom roku nauče pređeno gradivo i za naučeno dobiju ocjenu. Tako usvojeno gradivo, obično ne ostaje zapamćeno duže od nekoliko dana nakon samog testa, a dobijena ocjena učenike definiše, razvrstava u uspješne i neuspješne, dobre i loše i unaprijed određuje njhovu mogućnost razvijanja u određenim oblastima.

Posljedice ovakvog pristupa nisu direktno vidljive, zbog čega se malo ljudi trudi uvidjeti dublje i dugoročne posljedice koje ostavlja na ličnost svakog učenika, utičući na kreiranje slike o sebi, samorkitičnosti, promjena u samopouzdanju i ne/zadovoljstvo sobom. Učenici će jednom odrasti i postati dio društva, koje će potom osjetiti kolektivne poljedice.

Svijetla tačka su zemlje u kojima je puno onih koji razmišljaju o obrazovnom sistemu kao jednom od glavnih, ruku pod ruku s roditeljstvom, odgojnih i obrazovnih metoda društva. Oni koji su svjesni da je obrazovni sistemi nešto u što treba neprestano ulagati, uvoditi promjene i prilagođavati ga potrebama pojedinca, vremena i društva. Obrazovni sistem koji ne stavlja na prvo mjesto strogo praćenje plana i programa, ne provjerava znanje učenika testovima i ne prestaje ulagati u usavršavanje učitelja i nastavnika, koji imaju slobodu da na opušteniji način pristupe podučavanju i učenicima.

Takvi obrazovni sistemi jednako vrednuju marljivost i kreativnost, čitanje i crtanje, računanje i sviranje, poslušnost i živost učenika. Učitelji znaju prepoznati potencijal i jake i slabe strane svakog učenika i trude se usmjeravati djecu u pravcu njihovih snaga, dajući im slobodu da ih pokazuju i izraze.

Škole koje djeluju kao dio takvih obrazovnih sistema upotrebljavaju metode profesionalne orijentacije i usmjeravanja učenika prema njihovim sposobnostima, interesima i afinitetima. Djeca u školama sa entuzijazmom stiču nova znanja, nisu opterećena izradama domaćih zadaća i pripremanja za testove, već to vrijeme troše na igru i istraživanje različitih oblasti kroz koje otkrivaju svoje interese i potencijale.

Učenici obrazovani i odgajani u sistemima koji dozvoljavaju slobodu individualnosti, izražavanju interesea i kreativnosti, postaju dio društva koje je kreativno, koje napreduje, razvija nove tehnologije, cijeni svoje članove i svjesno je dobrobiti koje mu se vraća za ulaganje u svakog od njih. Od malih nogu!

Iako u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine postoji dosta prostora za promjene i napredak i ne postoje sistemski sprovedene mjere profesionalnog usmjeravanja djece, postoji niz alata koji djeci mogu pomoći u pravilnom odabiru oblasti obrazovanja i buduće profesija. Takve alate, u svojim metodama rada koriste druge ustanove, koje nisu direktno vezane za javno obrazovanje.

Nedavno osnovana Agencija za profesionalnu orijentaciju, razvoj i savjetovanje Career4Me je jedna od  takvih ustanova. Career4Me čini mali tim profesionalaca iz oblasti Psihologije, lične procjene i savjetovanja, koji upotrebom priznatih naučnih metoda, pružaju uslugu profesionalne orijentacije i karijernog savjetovanja učenika, mladih i odraslih.

Usluge su prilagođene svakom klijentu pojedinačno i podrazumijevaju nekoliko susreta klijenta i savjetnika, koji uključuju opsežno testiranje, izradu ličnog profila i savjetovanje.

Asima Bratanović